Došao je i taj dan, Danijel Subašić odlazi u igračku mirovinu, u koju ga je krcati Poljud ispratio pljeskom i ovacijama nakon 24 minute koliko je branio večeras protiv Šibenika. Prilika da se oprosti u zadnjoj utakmici sezone, pred krcatim Poljudom koji je došao proslaviti osvajanje Kupa, poklon je za 38 – godišnjeg golmana koji je zadnju sezonu i pol proveo u klubu u koji je stigao na početku karijere, prije točno 15 godina.
Subašić je u međuvremenu izgradio respektabilnu karijeru u dresu Monaka i reprezentacije, a onda se nakon godine pauze od nogometa vratio na Poljud, da kao rezerva bude potpora Lovri Kaliniću i mladim golmanima, ali ne samo njima, nego i ostalim suigračima, da kao dobri duh svlačionice pomaže momčadi u utrci za trofejima. Karijeru je zaključio s nedavno osvojenim Kupom, trećim u dresu Hajduka, a krcati Poljud ga je ovacijama ispratio u igračku mirovinu…
„Su – ba, Su – ba…“ nekoliko puta orilo se s tribina Poljuda svaki put kad bi lopta došla do Subašića, posljednji put dok je sa suzama u očima po posljednji put izlazio s terena u svlačionicu. U zlatnom dresu iz treće garniture, kakav nije nikad nosio nijedan golman Hajduka prije njega… Na golu ga je zamijenio Lučić a Subašića su suigrači u špaliru ispratili s terena dok je s tribina odjekivalo „Hvala ti Suba…“, a on otrčao počasni krug oko terena, kako bi se zahvalio navijačima na podršci i ljubavi koju su mu iskazali…. I pred sjever položio majicu Hrvoja Ćustića koju je nosio, na što je sjever uzvratio: „Hrvoje Ću-stić..“
Subašić je na Poljud stugao iz Zadra, najprije na posudbu ali vrlo brzo je njegov ugovor otkupljen pa je postao standardna jedinica. Branio je dobro, bio dio Hajdukove momčadi koja je igrala skupinu Europske lige, a onda je stigao poziv Monaca. Klub velikog imena, ali i klub koji je tavorio na dnu Druge francuske lige u kojoj se grčevito borio za opstanak. Željeli su Pletikosu, ali on im se zahvalio i preporučio im Subašića… Sve ostalo je povijest. Subašić je u Monacu postao legenda, branio je skoro 300 utakmica, čak je stigao zabiti i jedan gol. Pomogao je Monacu vratiti se u eliti razred francuskog nogometa, kao i osvojiti naslov prvaka u sezoni 2016-17, kada su igrali i polufinale Lige prvaka, a on proglašen najboljim golmanom francuske lige i golmanom idealne momčadi prvenstva.
Bilo je to vrijeme velikog uzleta Monaca pod ruskim kapitalom, u to su vrijeme uz Subašića u momčadi bili i James Rodrigues, Radamel Falcao, Joao Moutinho, Bernardo Silva, Eric Abidal, Anthony Martial, Geoffrey Kondogbia, Yannick Carrasco, Kamil Glik, Benjamin Mendy, Kylian Mbappé, Thomas Lemar, Fabinho, Cesc Fabregas, Youri Tielemans… redom veliki igrači i igrači koji su prodavani za 40 i više milijuna eura…
Zanimljivo je kako čelnici Monaca isprva nisu imali previše vjere u Subašića, pa su mu kao konkurenciju dovodili Sergia Romera, Maartena Stekelenburga, Morgana De Sanctisa, Diega Benaglia… no nitko ga nije mogao skinuti s gola. Odskakao je Subašić kvalitetom, ali i ponašanjem, bio je omiljeni lik u svlačionici, jedno vrijeme i kapetan, miljenik princa Rannierija koji je često dolazilo proslavljati pobjede u svlačionicu s igračima.
Zvjezdane trenutke Subašić je doživio u dresu reprezentacije tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji, kada se okitio srebrenom medaljom. Branio je odlično a njegove obrane penala protiv Danske i Rusije ušle su u povijest kao rekord Svjetskih prvenstava… Suba je debitirao u dresu reprezentacije u studenom 2009. godine protiv Lihtenštajna, skupio je 44 nastupa i okitio se srebrom, nakon čega se umirovio… U karijeri ima naslov prvaka druge i prve lige Francuske, tri kupa s Hajdukom i jako puno individualnih priznanja.
I zaslužio je pljesak i ovacije krcatog Poljuda,jedno veliko hvala na odlasku u igračku mirovinu… Kako za sve ono što je pružao na terenu, tako i za ponašanje van terena. Pogotovo za čuvanje uspomene na tragično preminulog prijatelja i suigrača Hrvoja Ćustića, čiji je lik uvijek nosio na majici ispod dresa… I zbog kojeg je i odlučio napustiit igru upravo u 24. minuti…