Jama u Vukelićima na Velebitu od pamtivijeka lokalcima služi kao deponij za baš sve čega su se željeli riješiti. Nekada su to bile lešine uginulih životinja, kućni otpad, cijela stabla, komadi namještaja, kola za vuču. Danas su to kamioni kemikalija, krupnog otpada pa čak i cijeli metalni kontejneri.
Ovu uznemirujuću poruku, u kojoj je opisan tek djelić ekološke katastrofe u Parku prirode Velebit, poslala je jedna mještanka speleološkoj inicijativi Čisto podzemlje. Oni se godinama bore protiv bacanja smeća u špilje i jame te organiziraju masovna čišćenja. Zasad su jedini u Hrvatskoj koji sustavno brinu o tom ‘duboko zakopanom problemu’. Na upit, uz fotografije jame s Veelbita, poslali su nam i fotografije niza drugih jama na kojima se vidi zagađenje iznutra.
(Ne)ljudima je jama u Vukelićima bila zgodna jer se nalazi tik uz asfaltiranu cestu koja vodi prema poznatom vrhu Zavižan. Ima širok otvor što su brojni iskoristili kako bi lako navezli svoje smeće u jamu i pobjegli.
– Prvi put kad sam bio ondje 2015. užasno je smrdjelo već na samom ulazu u jamu. Kraj nje je znak za zabranu bacanja smeća no on je odavno izblijedio. To smeće unutra nije samo ono od djedova i baka. To je aktivan deponij i jedna od najteže zagađenih jama u podnožju Velebita kojim se tako dičimo – rekao nam je Ruđer Novak, speleolog i voditelj Čistog podzemlja. Dodao je kako jama formalno nije u speleološkom katastru i postoji šansa da nikad nije istražena što ga i ne čudi.
– Ljudi nisu motivirani da se idu zavlačiti u more otpada. Nisu tu samo lešine već ljudi znaju u jame odbaciti mine i bombe i zna to biti opasno – kaže Novak. S obzirom na to da u mjestu Vukelići ljudi i dalje koriste prirodne bunare, kaže kako je vjerojatno da se voda iz ove jame procjeđuje i odlazi baš prema njima. Nedaleko od ove jame, nešto iznad mjesta Krasno na cesti za Štirovaču nalazi se također jama koja je služila kao deponij. Duboka je 90 metara i ispunjena je do vrha.
– Smeće na ulazu samo je vrh ledene sante. Unutra može biti na stotine kubika otpada i to je horor deponij. Za njeno čišćenje potrebno je 10 puta više posla nego je trebalo za zagaditi ju. Jedno je kad ono padne na dubinu prve vertikale, recimo na pet metara, no mi imamo jama s vertikalama po 500 metara – kaže Novak i dodaje kako to mogu očistiti jedino speleolozi i HGSS-ovci.
Trećih nema.
Prema službenoj statistici, u Hrvatskoj imamo oko 800 onečišćenih jama što to je više od broja aktivnih speleologa. Ako ima novca, godišnje ih se očisti desetak.