U vremenima kad knjige sve teže nalaze put do hrvatskih čitatelja, na našem se tržištu pojavila jedna koju možemo pohvaliti iz niza razloga. Život Jozefine Žiha Marchesi Arisa Angelisa beskrajno je zanimljivo, šarmantno i slikovito djelo. To je pravi vremeplov kroz prvu polovicu XX stoljeća i desetljeće prije toga. Djecu i mlade će natjerati da se zaljube u svijet knjiga, malo starijima će priuštiti užitak u čitanju a najstarijima oživjeti stare uspomene, boje i mirise događaja.
Knjiga je prepuna slika iz vremena kad se središte Zagreba, kakvog danas poznajemo, tek gradilo pa brojne poznate zgrade možemo vidjeti „u pelenama“, sa skelama na konstrukciji…
Aris Angelis čuveni je novinar Hrvatskog radija i Radija Zagreb. Autor je više od tri tisuće emisija te dvadesetak radiodrama. Zlatno pero HND-a dobio je 1988. godine, a nagradu Ivan Šibl HRT-a 2002. Prema ciklusu Ljudi XX. Stoljeća, 2011. i 2015. objavio je istoimene knjige – to su razgovori s krupnijim akterima povijesti, a Jozefina Žiha Marchesi to nije. Ona je, rekli bismo, obična Zagrepčanka, ali žena iz centra grada i zbivanja, snažno zainteresirana za svijet oko sebe, s dobrim okom i velikim brojem poznanika i prijatelja. Jozefina je bila kći Karla Marchesija, vlasnika prvog zagrebačkog frizerskog salona, čiji je otac bio Talijan, a djed gradonačelnik Mantove. U Zagreb su se doselili u drugoj polovici 19. stoljeća. Jozefina je tako mogla promatrati krvotok grada, od jutra do mraka, pa je Arisu, u seriji emisija, pričala o svojim sjećanjima na ljude i događaje.
Serija “Život Jozefine Žiha rođ. Marches” emitirana je na Radio Zagrebu od 1986. – 1988. godine. “U 50 emisija Jozefina je pričala o svom životu – od rođenja 1895., djetinjstva, djevojaštva, ženidbe, rastave itd., a paralelno je išla i priča o prvoj polovici XX. stoljeća, kada su se dogodile ogromne promjene u životu ljudi toga stoljeća – od izuma električne struje, preko filma, radija, prvih automobila, aviona… Jer u vrijeme kada je Jozefina rođena nebom su letjeli cepelini i dirižabli, tramvaj je vukao konj, a svijetom su vladali carevi. Kroz sjećanje gospođe Jozefine prikazani su najzanimljiviji događaji tog vremena, ali i života jednog vršnjaka toga doba.
Dok je nekima glavni događaj 1914. godine bio atentat u Sarajevu nekome je najveće uzbuđenje te godine donio susret na korzu na Zrinjevcu” čitamo u knjizi. “Serija je imala veliki uspjeh jer su u svakoj emisiji slušatelji čuli neki autentičan snimak – od govora britanskog kralja Edwarda VII i američkog predsjednika Theodora Roosevelta s početka stoljeća, preko prvih šlagera Enrica Carusa i Beniamina Giglia, do Grete Garbo i Marlene Dietrich, za što je autor obišao arhive BBC-a, radio Beča itd. (bilo je to takvo vrijeme kada su novinari dobivali auto i dnevnice za službeni put u Beč ili Pariz, danas to rješavaju copy-paste klikovima). Kako se svijet promijenio u samo 30 godina! Autentični i rijetki fono i video snimak ruskog cara Nikolaja iz 1903. godine danas dobijete jednim klikom iz vlastite sobe.”
Arisovu knjigu, kako bi rekao premijer Plenković, prinosimo vašoj pozornosti, a iz nje izdvajamo zanimljivu pričicu o nerealiziranom braku obitelji Karađorđević I Pavelić.
SRPSKI KRALJ I HRVATSKA KRALJICA 1918.
Jozefini su 1918. već 23 godine. Još je neudata. Politika je mnogo ne zanima. Ako je i prati, onda je to kroz poznate ličnosti – vladare i kraljeve. O monarhijama ona je uvijek imala dobro mišljenje:
»I onda kad je propala Austro-Ugarska i kad više nije bilo cara Franje Josipa, ljudi su počeli pričati da bumo dobili novoga kralja iz Beograda, mladoga. Taj Aleksandar onda je imao oko 30 godina i o njemu su pričali kao o novom kralju, jer njegov otac je bio star i bolestan, i nitko ga nije uopće spominjao (Kralj Petar I Karađorđević prenio je 1914. kraljevska ovlaštenja na sina Aleksandra i živio je do 1919. u Grčkoj zbog političko »zdravstvenih« razloga – nap. autora). A taj Aleksandar je onda još bio momak, pa su svi govorili da bi najbolje bilo da tu u Zagrebu, nađe ženu, tak da i mi Hrvati imamo kraljicu. Ja mislim da bi to bilo dobro. Onda su onak u povjerenju šaptali da bu nova kraljica bila kćerka od onoga dr. Pavelića (dr. Ante Pavelić, zubar, koji je u ime Narodnoga vijeća predao adresu regentu Aleksandru 1. prosinca 1918. – nap. autora). Sad sam zaboravila kak se zvala, ali to su svi u Zagrebu pričali kao gotovu stvar. Aleksandar je i bil tu, u Zagrebu, i predstavljali su mu zagrebačke puce, mogel je birati. Ali nije mu se nijedna dopala, već je uzel onu rumunjsku princezu. Ja mislim da je to šteta kaj se nije tu, u Zagrebu oženil. Možda bi to onda bil uspješan brak« rekla je Jozefina Arisu Angelisu.