To više nikad nitko neće ponoviti. Garantiram! Od zadnjeg mjesta u Europi u godinu i pol dana postali smo svjetski i olimpijski prvaci.
[TOP 3 VIJESTI DANA] Lino Červar za 24sata: ‘Ovo je bilo sjajno, moramo biti ambiciozni’
Dok je Hrvatska 2002. u Švedskoj padala na samo dno, na 16. mjesto na Europskom prvenstvu – od 16 reprezentacija – Lino Červar kao da je znao…
– Rezao je novinske članke i pratio gdje griješe, uvjeren da će postati izbornik – otkrio je nepoznate detalje priče za sva vremena publicist Sanjin Španović, autor knjige „Uvijek ćemo imati Portugal“ o prvom i jedinom hrvatskom svjetskom rukometnom zlatu.
Prošlo je točno 20 godina, svijet i Hrvatska u Portugalu upoznali su nekog Ivana Balića, Blaženka Lackovića, Peru Metličića, Vladu Šolu, Mirzu Džombu, Nikšu Kaleba… U deset dana od anonimaca preobrazili su se u nacionalne heroje.

– Bio je to možda najveći doček dotad, veći i od nogometne bronce 98. i Janičinog Salt Lake Cityja. Postali su kao Beatlesi, heroji. Očekivali su možda 1000 ljudi na Plesu, a tamo su se morali držati za ruke da se ne izgube. Djeca su bježala i škole, i Duvnjak je bio među njima. Stvorili su famu prvog mjeseca i rukometa koja i dan-danas traje. Taman su padali košarka i nogomet i rukomet je postao broj jedan. Koji mjesec kasnije protiv Bjelorusije u Domu sportova u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Sloveniji nije bilo prazne sjedalice – nastavio je Španović.
A gdje su danas? Većina ih je ostala u rukometu, kao treneri, stručni suradnici, menadžeri, dok su neki u nekim drugim životnim misijama.
Ivano Balić (44) je s Petrom Metličićem (47) pokrenuo vlastitu rukometnu akademiju u Splitu Balić & Metličić, iz koje je, primjerice, izašao sadašnji reprezentativac Marin Šipić. Ivano se nedavno uključio u stručni stožer RK Splita, a dosad je bio i pomoćnik izborniku Hrvoju Horvatu u reprezentaciji, a ranije i Savezov koordinator za muški rukomet. Istu je ulogu kasnije preuzeo Igor Vori (43), koji je od ove sezone trener Sesveta. U drugoj Bundesligi, klub imena Vinnhorst, vodi Davor Dominiković (44).

Od rukometa se udaljio Džomba koji je pokrenuo biznis s nekretninama.
– Danas sam najprije obiteljski, a onda i poslovni čovjek. Dakle kćerkice, supruga i roditelji na prvome su mjestu. Pa biznis s ulaganjem u nekretnine. Baš ništa vezano uz rukomet, nažalost. Možda jednog dana, sad sam u 100 posto drugom filmu.
Vjerojatno najživopisnijim poslovima bavi se Nikša Kaleb (50). Osim što za RTL radi kao stručni sukomentator, bio je uključen u cijeli proces izgradnje Pelješkog mosta, kao ronilac. Ranije je bio i špediter.
– Radio sam na polaganju vodovodne cijev između kopna i Pelješca, stavljanju konstrukcija i postavljanju pilota i podvodnim miniranjima. Još dok sam profesionalno bio u sportu, bavio sam se ronjenjem.

Kalebov bivši kolega na lijevom krilu Goran Šprem (44) završio je u turizmu kao menadžer, a u sličnom je svijetu i Renato Sulić (44), koji je uredio kuću za odmor u Gorskom kotaru i pustio je u turistički promet.
Blaženko Lacković (42) jedan je od zadnjih koji je završio karijeru, već je znao da će ostati u rukometu kao trener s najvišim ambicijama, a u Hamburgu, s kojim je 2013. osvojio Ligu prvaka, sada je pomoćni trener.

Treneri su i golmani Vlado Šola (55) i Valter Matošević (53). Šola je izbornik Crne Gore, Matošević je u Perkovčevom stožeru reprezentacije trener golmana, a Mario Kelentrić (51) trener je golmana u bundesligašu Gummersbachu.
Najbolje trenerske reference zasad ima kapetan Slavko Goluža (52). Bio je hrvatski izbornik, a vodio je i PPD Zagreb koji je napustio nakon prve utakmice sezone. U Zagrebu su kao pomoćni treneri radili Tonči Valčić (45) i Denis Špoljarić (44).
Generalni menadžer PPD Zagreba već godinama je Božidar Jović (51), koji je i u poduzetničkim vodama, dok sličnu ulogu u drugom najvećem hrvatskom klubu, našičkom Nexeu, kao sportski direktor obavlja Vedran Zrnić (44).
