Čudesna atmosfera na Poljudu i Jadranski derbi u finalu Kupa za kraj sezone. A bolje nije moglo krenuti. Dva gola u samo desetak minuta.
Hajduk je krenuo silovito u utakmicu, na krilima masovnog navijačkog vjetra želja je bila što ranije zabiti, ali nakon 13 minuta igre Josip Drmić je utišao krcati Poljud, barem ‘bili’ dio.
Bio je to još jedan u nizu napada Hajduka koji je krenuo od zadnje linije. Ferro je poslao loptu u sredinu za Livaju, najbolji igrač ‘bilih’ izgubio je loptu, ona je došla do Obregona koji je sjajnom dugom prizemnom loptom uposlio Drmića.
Ostavio je iza sebe u prašini Ferra, izašao sam pred Kalinića, stao na trenutak pa mirno pogodio u donji lijevi kut za veliko vodstvo Rijeke na Poljudu.
Mnogi su Drmića i Livaju vidjeli kao glavne faktore ovog finala o kojima će ovisiti puno toga. Jedan je sad pokazao svoju klasu.
Napadač Rijeke je došao do 25. gola u sezoni u svim natjecanjima, a Splićani su mu jedna od dražih mušterija, kao i Poljud jedna od omiljenijih pozornica. Zabio im je četvrti gol, od toga čak treći na Poljudu.
No, nije dugo trajalo slavlje gostiju. Ferro je imao prste kod prvog gola Rijeke, a sada se iskupio na najbolji mogući način. Sahiti je ubacio iz kornera i u trepavicu naciljao portugalskog stopera koji je sjajno glavom pogodio donji desni kut u 23. minuti. Labrović tu ništa nije mogao.
Spektakl na travnjaku, fešta na tribinama. Bolje finale nismo mogli poželjeti.