Kada u istoj sezoni prvi put u povijesti kluba izborite Ligu za prvaka i polufinale Kupa, to se zove sjajan posao. Pa onda na sve to za najveću pobjedu u povijesti kluba srušite igrački i financijski najmoćniji Nexe ikada, klub koji gradi novu dvoranu s kojom želi i do Lige prvaka, koji ima hrpu reprezentativaca, ali koji već godinama prvenstvo i utrku sa Zagrebom prije reda gubi upravo u malim utakmicama. A, nakon potopa sa Zagrebom, definitivno ga je izgubio u Sesvetama, predgrađu u kojem, za hrvatske uvjete potiho, a zdravo egzistira tradicionalnim hrvatskim brigama neopterećena rukometna sredina u kojoj glavnu riječ s klupe vodi Silvio Ivandija (56), nekada Červarov i Golužin pomoćnik u reprezentaciji, trener Zagreba, prvak Europe s kadetima 2010. (generacija F. Ivić, Š. Ivić, Mandalinić, Šebetić, Ašanin? i dvije godine kasnije doprvak s istom generacijom u juniorskoj konkurenciji…

– Kako se skovala senzacija? Ha, ne kuje se to preko noći. Naš je klub na dobrim temeljima, igrački kadar nadopunjava se i sada je sve to dalo rezultat. Kad sam došao krajem pretprošle godine, Sesvete su bile na zadnjem mjestu da bismo završili osmi. Prošle smo sezone imali dosta problema s ozljedama, koje su nam uz koronu na duži period izbacile važne igrače. Nismo bili miljenici sreće, ali sada se sve to vraća.

Od 40. do 50. minute Sesvećani su od 23-22 u deset turbo minuta otišli do 29-23 pa do konačnih 35-31. Ukupno u drugom poluvremenu zabili ste 20 golova?

– Naša ekipa bolje reagira u drugom poluvremenu, a to je sve zasluga i mog pomoćnika i kondicijskog trenera Branimira Šole. Iako, vidjelo se iz izjava Našičana da se nisu dobro nosili s porazom od Zagreba, dok smo mi nekoliko dana ranije razočarali i kod kuće izgubili od Poreča. No resetirali smo se, ali svejedno nitko nije očekivao da ćemo pobijediti.

Sirotić je nevjerojatno brz

Vi ste Branka Tamšea već četvrti put, leži vam nekako?

– Pa tako se čini, da. Dok sam vodio Zagreb, a on Celje, dobivao sam ga u Ligi prvaka i SEHA ligi. Naravno, ova pobjeda sa Sesvetama ima puno veću težinu.

Mora da vas je predsjednik i nagradio?

– Predsjednik Josip Ćurković često nagradi s premijama, a sad ih je udvostručio.

Bravo za predsjednika. Predstavite onda igrače koji su ih zaslužili.

– Štrbad i Finek su nam na krilima i dobro se nadopunjavaju, prvi lijevi bek je Vusić, dok Štrković više pomaže obrambeno. Ima perspektivu, 19 godina i 204 cm. Tu je i iskusni Matić. Na sredini su Sirotić i Gavrić, desno dva dvometraša Krešić i Žaja koji je jak jedan na jedan. Na crti Papić odskače napadački, a Potnar i Šuker su uz njega stupovi obrane. Na desnom krilu Krndelj je iskusniji od Topića i na golu je inače Mudrinjak koji je sad ozlijeđen, a stigao nam je Perić iz Maksimir Pastele i dobro iskoristio priliku. Za vratom mu je Kahlina, a iz druge ekipe priliku čeka o Baković.

Malo više od drugih pokazao se Karpo Sirotić, a Zagrebu ne treba puno da to snimi.

– Da, on odlazi sljedeće sezone u Zagreb. Kreativan je, osjeća prostor i nevjerojatno je brz bez lopte. Očekujem da napravi veliki pomak sa Zagrebom. Ta njegova generacija imala je peh jer se prošle godine nisu igrala juniorska prvenstva i nisu se mogli pokazati. Ima stvarno širok repertoar asistencija i, da, s idejama podsjeća i na Balića. Nema možda tu prodornost kao Ivano, ali to nadoknađuje brzinom te na sve to ima i dobar šut. Da nije bilo ozljede koja ga je malo zaustavila, bio bi uvjerljivo najbolji igrač lige.

Zaustavljaju li vaše igrače nerukometne obaveze?

– Imamo dosta studenata i zbog obaveza ne mogu svi uvijek na jutarnje treninge, no nekako sve to Šola i ja iskordiniramo da ne budu u zaostatku. Najvažniji je ipak trening s loptom. Tri puta tjedno radimo po dvaput dnevno. Inače, Krndelj radi u informatičkoj firmi i srećom pa ima dobrog šefa koji nam je čak i sponzor. Musić završava FER, dok je većina uglavnom na KIF-u.

Gipsova pomoć

Uz talijanski Trst na početku trenerske karijere, dionicu u Kataru te Ljubuškom i Međugorju, Ivandija je uglavnom radio u hrvatskoj ligi. Sviđa vam se tu?

– U našoj ligi ima dosta kvalitetnih igrača, razlika od drugih jesu jedino financije. Mi nemamo takve mogućnosti, a da imamo, bili bismo bolji za dvije stepenice od nekih sada boljih. Svake godine izbacimo 10-15 igrača koji odu van – kaže rođeni Osječanin koji je dobre stvari radio i u Karlovcu, Varaždinu, Dubrovniku…

– Karlovac i Medveščak preuzeo sam na zadnjem mjestu i ostavio ih u ligi. S Izviđačem sam bio prvak BiH pa otišao u Katar na dvije godine gdje sam s klubom koji se tek osnovao igrao tri finala. Preuzeo sam potom mladu katarsku reprezentaciju, tada je došao Rivera uoči SP-a i zahtijevao da svi treneri budu Španjolci pa sam morao otići s te funkcije zajedno s Vladimirom Jelčićem koji je bio sa mnom, ali ostao sam još u klubu. S Varaždinom sam skoro ostavio Nexe bez SEHA lige, malo nam je nedostajalo, Dubrovnik uveo u prvu ligu, pa sa Zagrebom od nule u Ligi prvaka došao do osmine finala. Vodio sam i Lokomotivu i bilo bi ih dobro pitati zašto su me se riješili, ali dobro. 

Na rukometnom vam je putu puno pomogao i Ante Kostelić?

-O, da. Kada vas netko iz anonimnosti odvede u Celje, kao što je on mene iz Osijeka dok je bio trener Borova, pa usadi vam radne navike i objasni što je profesionalizam… Sve sam, srećom, prihvatio i shvatio.

Sezona još nije gotova?

– Nije, čeka nas završnica Kupa i, nadamo se, dobrom ždrijebu iako smo vidjeli protiv Nexea da možemo i protiv puno jačih. Ja sam već igrao finala s Karlovcem i Varaždinom, ali i ovo je već sada iznad očekivanja.