Treći dan za redom u Petrinji pada kiša. U centru grada je pusto, čuje se samo agregat koji osvjetljava šator Crvenog križa. Ispred šatora su litre i litre vode. Svega 8 minuta dalje, u Ulici Vladimira Stahuljaka, ljudi su bez vode od jučer. Nikoga nije bilo od jutra.

POGLEDAJTE VIDEO

Dolazimo do bijele prizemnice u kojoj živi ‘striček Đuro’. Ne želi previše pričati jer je umoran od svega.

– Djeco, samo mi vode treba – govori nam.

Ista situacija je i na ulici. Obitelj spava ispred svoje kuće u automobilu.

– Ma strah nas je ući unutra. Sve nam je popadalo, regali su se srušili, televizor se razbio. Nismo ni svjetlo stigli ugasiti – govori nam stariji muškarac Jadro. 

Zaboravljeni, na hladnoći, u mraku. Odlazimo po vodu.

– Nosite vodu, nosite, puno je imamo. Mi se ne smijemo maknuti odavde. Nosite, nosite – govore nam volonteri Crvenog križa. 

Punimo prtljažnik i vozimo natrag. Donosimo vodu i Đuri.

– Medo, Medo, čekaj – viče ovčaru koji preplašeno izlazi iz kuće.

– Mogu ja sve sam sad, samo vi djeco dalje. Čuvajte se – viče nam na odlasku.

Na ulici u automobilu spava tročlana obitelj.

– Dajte, dajte, zadnji put su sinoć bili. Svi smo dobili po dvije boce vode, nije se imalo više – govori nam Petrinjac Jadro. 

Prenoćit će u autu, a silne zalihe vode koje stoje na punktovima ne mogu do njih. 

Djelatnici se ne mogu maknuti s punktova. Telefoni zvone, još dojava o ljudima koji su prepušteni sami sebi. U ulici Ivana Zocha slična slika – obitelji u automobilima.

Za čovjeka koji živi sam na broju 10 su nam rekli da je smješten. Ostali se ne miču od svojih kuća zbog straha da ce biti opljačkani. Govore nam da u Brestu Pokupskom živi peteročlana obitelj koja se već tri dana smrzava na otvorenom.

– Evo nema sat vremena da je stigla prikolica, malene smo smjestili unutra. Imamo hrane, to dajte nekome tko nema. Odjeće nam treba, čarapa, vode. Imamo i životinje – govori nam žena preko telefona. Ono malo vode što nismo uspjeli podijeliti, vozimo k njima.

– Sad bi trebala doći i druga prikolica za nas. Napokon ćemo se prestati smrzavati – govori nam.

– Strašno je i u drugim selima i mjestima, mama je danas slala puno njih tamo. Mi sad imamo sve pa ih je slala dalje, onima koji nemaju – govori nam njena starija kći. S njima je i 17 životinja. Treba im i hrane za životinje i ptice.

– S tim smo pri kraju – dobacuje kći. Ostavljamo im odjeću, deke i vodu i krećemo za Zagreb. Kiša se polako pretvara u led. Led koji će otežati noć za stotine ljudi zaboravljenih na ulici.