Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Mare Milin: Dobra oprema ne snima sama, treba imati oko
Dijamant je u svojoj najčišćoj formi u potpunosti bijeli, odnosno proziran, a razne boje dobivaju ovisno o mjestu na kojemu su iskopani. Nijansiranje je zapravo slučajnost, osim u rudniku Argyle u Australiji, gdje se nalazi najveće nalazište ružičastih dijamanata, istaknuo je stručnjak za dijamante David Warren za Christies.
Boju dobivaju ovisno o sastavu tla, tako da primjerice plavi dijamant može sadržavati kemijski element bor koji mu daje izuzetnu nijansu. Zeleni dijamant dobit će boju radi zračenja unutrašnjosti Zemlje, a žutu boju dat će mu dušik koji ulazi u njihovu kemijsku kompoziciju. Ružičasti dijamanti rezultat su specifičnog „klizanja“ u strukturi rešetkastog kamena.
Dijamant u boji ima ime koje se sastoji od više riječi, na primjer Vrlo svjetlo plava, Snažno plava, Duboko plava i slično. Tu su i duža imena poput Jarko narančasto-žuta. No, to nije isto kao Jarko žuto-narančasta.
– Ključna riječ, odnosno nijansa koja prevladava je ona posljednja u imenu dijamanta, upravo je ona dominantna – ističe Warren.
Neke su boje vrjednije od drugih, pa je primjerice prirodni crveni dijamant vrlo rijedak te nije baš velik, ima najviše oko 2 karata.
Nijansu i gradaciju boja određuje svjetski autoritet na tom području, odnosno Gemological Institute of America.
Najrjeđi dijamanti i oni za kojima tragaju kolektori su oni u smeđoj, žuto-smeđi, zelenkasto-žuto-smeđi, a tu je čak i crni. Iako ti dijamanti nemaju izuzetno visoke cijene, kad se usporedi s drugim primjercima.
Osim dijamanata, popularni su i smaragdi, rubini i safiri, naročito u posljednje vrijeme kad se trendovi za zaruke i vjenčano prstenje kreću prema nešto pristupačnijem dizajnu.
– Najvrjedniji smaragd je onaj u tamnijim tonovima, no bitno je da nije previše taman, jer najbolji primjerci kombiniraju čistoću s dobrom nijansom. To je boja slična onoj kad zelenu vinsku bocu podignete prema suncu, mora imati jaki sjaj i ton – otkriva Warren.
Ako nema čistoću, svjetlost teško ulazi u kamen, on djeluje mutno, a škode mu i sitne ogrebotine. Sve to smanjuje vrijednost kamena.
Naravno, važne su i dimenzije, odnosno veličina smaragda i svakog poludragog kamena.
I rubini i safiri moraju imati čistoću, sjaj i boju, a na cijenu, naravno, utječe i veličina.
– Mali postotak rubina ima boju koju zovemo „golublja krv“, to je jako tamna crvena, ali ne smije opet biti previše tamna. Cilj je da rubin ima bogatu, duboku toplu nijansu – tumači stručnjak.
Najbolji smaragdi stižu iz rudnika u Kolumbiji, najvrjedniji rubini su iz Burme, a safiri iz Kashmira.
– Što se tiče karata, standardno je krivo mišljenje da vrijednost kamena raste s količinom karata. To je često istina, no možete imati smaragd od 50 karata koji vrijedi 500 dolara po karatu ili primjerice smaragd od 5 karata čiji karat vrijedi 30000 dolara. Vrijednost se računa na osnovu četiri stavke: boja, čistoća, rez i težina karata – otkriva Warren.
Može se desiti i da je kamenje lažno, pa upozorava da smaragd može biti ogreben, a njegova površina napunjena plastičnim materijalima. Tako „popravljen“, kamen djeluje isto kao original, no prevaru lako može prepoznati stručnjak.
Što se tiče muljanja kod zelenih dijamanta, moguće da je dobio boju u laboratoriju, a ne u prirodi, kao posljedicu radijacije Zemlje, no taj test je kompleksan i jedan od najtežih u Gemological Institute of America.
– U laboratoriju se može napraviti i plavi dijamant, no naočigled izgleda loše – zaključuje Warren.
Što se tiče osjetljivosti, ističe kako se dijamanti i drago kamenje itekako može uništiti, pogrebati ako se gužva s drugim nakitom i slično. No, može i puknuti, ako padne, primjerice na – mramor.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Mare Milin: Dobra oprema ne snima sama, treba imati oko
POGLEDAJTE VIDEO Robert Knjaz: #ZAJEDNO24SATA