Državni dug prema veledrogerija brže raste nego li se uz povremene financijske injekcije dug uspijeva sanirati. Kakav je dugoročni plan rješenja ovog problema Ministarstvo financija i zdravstva otkrit će sutra veledrogerijama. Zbog Covid krize u samo prva dva mjeseca dug je mjesečno rastao za oko 350 milijuna kuna dok je inače prosjek rasta duga na mjesečnoj bazi 220 milijuna kuna.

Kako većina od 64 bolnice ima mjesečni budžet koji nerijetko je dostatan samo za plaće medicinskog osoblja, rastu dugova prema dobavljačima pa tako i veledrogerijama u ovakvom modelu ne vidi se kraja. Nikome nije bilo do zbijanja šala kada je Vlada prvog travnja uplatila 980 milijuna kuna veledrogerijama na ime duge teškog oko šest i pol milijardi kuna. Teško oboljeli pacijenti kao da nemaju dovoljno životnih briga sa zdravljem, zadnjih tjedana su posebno pod stresom iščekujući hoće li i kada dobiti spasonosnu terapiju.

Ovo je barem drugi puta da su na takav način ispaštali zbog dugova bolnica i ljekarni prema veledrogerijama. Pitanje je koliko ih ovaj drugi udarac stresa i otkazivanje dostave lijekova uopće živo dočekalo. Da bi se dostava lijekova prema bolnicama i ljekarnama normalizirana Vlada treba osigurati od 1,1 do 1,5 milijardi kuna. Taj iznos bio bi dostatan tek za isplatu dijela duga do rebalansa proračuna. Nekadašnji ministar zdravstva Darko Milinović pojasnio je na koji je način on rješavao probleme s dugovima prema veledrogerijama.

– I u moje vrijeme odnosno kada sam bio preuzeo sektor bolnice su dugovale za lijekove. Prvo sam uveo dopunsko zdravstveno osiguranje, ali sam i regulirao cijene lijekova. Točnije smanjio sam cijene lijekova za 50 posto. Naime, cijene lijekova se formiraju tako da se zbroji cijena lijeka u tri referentne zemlje te se podjeli na tri i konačni iznos se uzima u obzir. No tada su te tri zemlje bile Slovenija, Austrija i Švicarska koje se s Hrvatskom nisu mogle usporediti pa sam ja uzeo četiri zemlje Sloveniju, Srbiju, BiH i Mađarsku i ispalo je da su cijene trebaju biti upola manje – pojasnio je Milinović. Za svog mandata je uspio poštivati rok plaćanja lijekova u 60 dana. 

Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) lani u listopadu kada se nakon pritiska veledrogerija država platila dio dugo od 300 milijuna kuna, naveli su kako  veledrogerije ni na koji način ne sudjeluju u formiranju cijena lijekova. One su, dodali su, dužne po propisanim cijenama prodavati lijekove svim zdravstvenim subjektima neovisno o njihovim rokovima plaćanja.
Cijene lijekova veledrogerije formuliraju po dvama pravilnicima, a sam proces formiranja se odvija u dva koraka. Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode formira najvišu dozvoljenu cijenu lijeka koja je jednaka prosjeku cijene istog tog lijeka u referentnim zemljama. U istom Pravilniku određeno je da, kao sastavni dio cijene, vrijednost veleprodajne marže i ostalih zavisnih troškova može iznositi najviše do 8,5%.

– Na temelju financijskih izvještaja za 2019. godinu članica HUP Koordinacije veledrogerija prosjek marže čak je ispod tog zakonskog maksimuma – naveli su proje pola godine iz HUP-a u svom priopćenju.
Darko Milinović osim pojašnjenja kako se zapravo određuju cijene lijekova pojašnjava od kuda bi se trebali financirati troškovi nastali zbog pandemije u bolnicama.

– Treba naglasiti kako ovi dugovi nisu dugovi bolnica nego države. Uz to ova covid kriza je izvanredna situacija i svi troškovi za to bi se trebali pokrivati iz općih poreza kao što je bio slučaj za vrijeme rata – kaže Milinović. Srž financijskih problema zdravstva, kaže, kreće od činjenice da se sredstva koja su namijenjena zdravstvu ne koriste u te svrhe.

– Zakon propisuje da država za zdravstveni sustav mora dati 4,2 milijarde kuna, a ministar financija odredi da će dati dvije milijarde i tako za više od dvije milijarde godišnje dug raste. A onda ministar financija herojski iz rebalansa ‘pronalazi’ novac za zdravstvo pa onda s novcima koje je ionako trebao dati zdravstvu ‘sanira’ zdravstveni sustav – kaže Milinović te pojašnjava: „U Zdravstveni sustav mora ići 32 posto novca od trošarina. To je zakonom propisao, a ako im se ne sviđa neka mijenjaju zakon.

Riječ je o 1,5 milijardi kuna, a oni zdravstvu daju 600 milijuna kuna od toga. Potom država bi trebala plaćati doprinose za ljude koji su na burzi no taj novac ne stigne u resorno ministarstvo, ako niti doprinosi za branitelje. Dakle svi građani koji su iz socijalnih i drugih razloga oslobođeni plaćanja doprinosa, za njih to država treba platiti i taj novac treba završiti u proračunu resornog ministarstva no to se ne događa. 
Svima je jasno da je ovakav sustav neodrživ jer će ovim tempom do kraja godine dug narasti za još 2,5 mlrd kuna.