Još davno, Bjelovar je u svijetu bio poznat po rukometu. No, od nekada slavne rukometne generacije mladića koji su sjeli na tron klupskog prvaka Europe, ostao je samo naziv na dvorani, koji podsjeća na ta davno završena vremena sjajnog muškog rukometa.

U međuvremenu se u toj dvorani simboličnog naziva „Dvorana Europskog prvaka“ igra rukomet, ali na nižoj razini natjecanja. Barem kad je u pitanju muški.

No, da taj sport sasvim ne izumre pobrinule su se rukometašice Bjelovar, koje se u prvoj ligi bore za vrh. Naravno, neprikosnovena je Podravka Vegeta, sasvim drugi svijet, kojima je uz bok jedino Lokomotiva. No, unatoč tome u Bjelovaru stasaju sjajne igračice.

Među mnogim imenima koje se u skoroj budućnosti mogu naći u sastavu hrvatske reprezentacije su u ovom trenutku korak ispred Ema Guskić, koju je izbornik Nenad Šoštarić pozvao i u A selekciju, te Ana Malec, koja je uz nekoliko klupskih igračica još u juniorskoj vrsti.

Ema Guskić je 19-godišnjakinja koja je došla u Bjelovar iz Darde kako bi potražila svoju rukometu afirmaciju prije dvije i pol godine. Tu je završila Gimnaziju te je u Bjelovaru upisala i fakultet.

Sličan put ima i godinu dana starija Ana Malec, koja je sa 176 centimetara, četiri cm niža od suigračice Eme, čije je radno mjesto lijevi vanjski, a Ana se najbolje snalazi na poziciji srednjeg vanjskog. No, obje se u igri izmjenjuju. Ana je došla iz Ivanić Grada i u Bjelovaru nastupa prvu sezonu.

Gledajući njih dvije mnogi kibici su nam napomenuli da se možda u povojima rađa ženski tandem Duvnjak & Balić. Dvojica savršenih igrača, koji su uzori i Emi i Ani.

– Volim nadigravanje i sviđa mi se Duvnjak, jer može igrati na mjestu klasičnog pucača, ali nije mu strano ni mjesto srednjeg vanjskog. Moram puno toga popraviti. Prije svega riješiti se vođenja lopte i više se usredotočiti na protivnički gol – kazala nam je Ema.

Ona je i najbolji klupski strijelac te ujedno igra i poput Duvnjaka sva mjesta u obrani. Govori da ima puno mjesta za napredovanje.

– Mislim da mi najbolje odgovara igra na srednjem vanjskom, iako ponekad sam i na mjestu desnog i lijevog. Ovo mi je prva sezona u Bjelovaru i, poput moje cimerice Eme, zadovoljna sam. Znam da se do uspjeha ne dolazi preko noći i stoga moram puno trenirati. Popraviti igru u obrani prije svega. Isto tako nisam ni blizu zadovoljna igrom u napadu iako spadam među bolje strijelce – kaže Ana, studentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

Njezina cimerica Ema, s kojom se najbolje slaže, je na Fakultetu računarstva. Dok sjedimo na terasi i uz čaj razgovaramo o svim temama, sugovornice kažu da uspijevaju uskladiti sve obveze.

– Ujutro je faks, zbog čega propuštamo prijepodnevne treninge i to odrađujemo u teretani. Poslijepodne je rezervirano za knjigu, a navečer je trening, na kojem smo obavezno. Sve stignemo dobrim planiranjem – govore djevojke, koje su našle pola sata vremena prije večernjeg treninga.

Ema dolazi iz rukometne obitelji. Majka joj je rukometašica, kao i starija sestra, a otac se u mlađim danima bavio nogometom. Anin otac je igrao rukomet, koji u Ivaniću igra i njezin stariji brat. Majka se bavila atletikom. Ustvari, u tim korijenima treba tražiti Aninu eksplozivnost i promjenu ritma tako da ju protivnice teško prate na parketu. Dodali bismo da se nešto Balićevskog naslućuje u igri plavokose Ane.

Kad smo ih pitali koje su im jače strane, Ana je kazala pregled igre i brzina, a da na ostalom mora još puno raditi.

– Prije svega šut izvana i igra u obrani, kako bih zadovoljila ono što se u igri traži.

Ema ima top u ruci, brzi prolaz i dobar pregled u igri.

– Obranu u kojoj igram prednjeg, srednjeg i halfa moram popraviti. Naravno, i igru u napadu. Treneri mi kažu da prestanem „daviti“ loptu – kaže kroz smijeh Ema, koja s malom tremom dolazi na prve reprezentativne pripreme.

Izbornik Nenad Šoštarić je rekao da ga ne zanima koliko godina koja igračica ima, već da prije svega moraju biti dobre osobe i rukometašice. U taj krug spadaju Ema i uskoro će vjerojatno i Ana, ali i po koja još djevojka iz bjelovarskog inkubatora poput vratarke Karmele Pokopac, koja je već na A listi, ali u pričuvnoj varijanti. 

Za kraj razgovora smo ih priupitali osim obvezne literature koja im se knjiga sviđa. Ani je „Mali princ“ najdraži, dok je Emi najbolje sjeo „Zločin i kazna“ od Dostojevskog.

Dojučerašnji trener Hrvoje Cikoja je kazao da su mlade te da vrijeme radi za njih. Uz fizičku spremu trebaju individualno radite, te uz neke finese uskoro će ako budu se toga držale postati nezamjenjive reprezentativke.