Jutro nakon Hajdukove pobjede u Puli teško da itko može ponuditi ozbiljan argument kojim bi oborio tezu da je Hajduk najozbiljniji kandidat za naslov prvaka u ovoj sezoni. Ne samo zbog toga što su „bili“ na vrhu prvenstvene ljestvice s pet, odnosno devet bodova više od Rijeke i Dinama, koji imaju jednu, odnosno dvije utakmice manje, nego u prvom redu zbog toga kako Hajduk pod Karoglanovom palicom trenutno izgleda. I igrački, i taktički, i ukupnom prezentacijom, kako na terenu, tako i na tribinama.
sažetak istra hajduk
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Krenimo od kraja, od tribina, odakle je i u Puli dolazila gromoglasna podrška. Oboren je rekord stadiona a veći dio gledatelja navijao je za – Hajduk. I tu treba odati priznanje ne samo vojsci navijača u bijelom, nego i Puležanima, uz Varaždince jedinima koji respektiraju gostujuće navijače. Na Aldo Drosini su navijači dobrodošli na tribine bez suludih ograničenja njihovog broja ili pak županija iz kojih dolaze. I svi ostali bi se trebali ugledati na njih, jer nogomet se u prvom redu i igra za gledatelje, ali ne manje važno, na povećanoj posjeti može se dobro i zaraditi. No to je tema za neke druge tekstove.
Drugi važan faktor šampionskog hoda Hajduka definitivno je Mislav Karoglan, mladi trener koji je i nakon 18 utakmica i dalje neporažen na klupi Hajduka. Posebno je impresivan niz od šest pobjeda u isto toliko utakmica u njegovom drugom mandatu, uz svega jedan – jedini primljeni gol, a i taj je bio autogol Uremovića pred kraj utakmice s Varaždinom, pri vodstvu Hajduka 3-0. Karoglan je očito pronašao način kako doprijeti do igrača, koji njega, za razliku od Ivana Leke, slijede i ispunjavaju njegove zahtjeve. Svlačionica se primirila, i to se odražava na igri i na rezultatima.
Pogotovo je impresivan obrambeni učinak momčadi koji počiva na čvrstom rombu u sastavu Lučić, Šarlija, Uremović i Žaper. Već smo napisali da je jedini gol u Hajdukovoj mreži autogol Uremovića, ali nije to zasluga golmana Lučića, koliko čvrstog zida ispred njega. U pet zadnjih ligaških ogleda obrana Hajduka suparnicima je dopustila svega osam udaraca u okvir gola, po tri Osijeku i Slavenu, dva Varaždinu, dok Istra i Rudeš nijednom nisu pogodili okvir Lučićevog gola. S trojcem Šarlija – Uremović – Žaper u obrani, na golu može stajati bilo tko…
S tako čvrstom obranom kojoj doprinos daju svi, i Žaper se po potrebi može spustiti između stopera i tako otvoriti mogućnost da Krovinović zaigra ofenzivnije i pokaže svoju kreaciju, ali i da Hajduk s čak sedam igrača napadane suparnika, što je jako teško braniti. U ovom trenutku prisjetimo se da je nešto slično pokušavao uigravati i Igor Tudor, još u svom prvom mandatu, s tim da je u ulozi zadnjeg veznog imao Mislava Anđelkovića, a slične pokušaje imali su Dambrauskas, Gustafsson… ali s Fossatijem, koji je imao određene kvalitete u gradnji igre, ali je njegov obrambeni učinak nemjerljiv sa Žaperovim. Nešto slično pokušavao je i Leko s Krovinovićem na boku…, ali nitko od njih nije imao Žapera koji je podjednako dobar u obrambenom i napadačkom segmentu igre.
Ne manje važno, a pisali smo o tome odmah nakon utakmice u Puli, Hajduk napokon ima gard, u Šarliji, Uremoviću, Žaperu, Livaji, Sahitiju, Siguru… ima igrače koji se neće povući nakon par oštrijih startova suparnika na gostovanjima, nego će uzvratiti istom mjerom, figurativno i doslovno se potući za bodove, što je za šampionske ambicije ključno.
Do kraja jesenskog dijela prvenstva još su tri utakmice, domaći ogled s Goricom i dva gostovanja kod Lokomotive i Dinama. Sedam od devet bodova bilo bi dovoljno za miran odlazak na zimsku stanku i pripreme za proljeće, za koje će se Hajduk ipak morati pojačati. I to ne povratkom Melnjaka, ili eventualno Perišića, jer oni neće biti spremni pomoći odmah, nego pojačanjima koji će raditi razliku. U prvom redu u napadačkom segmentu i to pogotovo na krilima. Ako Nikola Kalinić da ono što objektivno može, Hajduku uz Sahitija trebaju barem još dva krila, jer se nakon svih trenera Dolček ne uspijeva nametnuti ni kod Karoglana, a ni Dajaku ne pokazuje da može igrati na potrebnom nivou u kontinuitetu…