U kući od 60-ak kvadrata u jednom mjestu kraj Sesveta živi obitelj Posarić. Žive u jedinih 400 metara ulice u kojemu nema kanalizacije ni vodovoda. Marica (64) i Ivan (62) tu žive godinama, a odnedavno se njihov sin Kristijan (33) uselio s četiri sina. Dječaci imaju deset, devet, četiri i tri godine. Donedavno su živjeli u stanu koji su Kristijan i njegova žena plaćali 3300 kuna mjesečno. Sad dijele sobu čiji su zidovi crni od vlage.

POGLEDAJTE VIDEO:

– Supruga me napustila. Otišao sam na posao, vratio se i nje više nije bilo. Nisam mogao plaćati taj stan pa smo se morali useliti mojim roditeljima – objašnjava Kristijan. U nekoliko sati je postao samohrani roditelj četiri sina bez ikakvih sredstava.

– Uskoro sam dobio i otkaz jer mi gazda nije produljio ugovor nakon 16. siječnja zato što sam uzeo bolovanje. Osjećam se loše jer ne mogu naći posao, a zdrav sam i znam, mogu i želim raditi – govori.

Radio je u niskogradnji, postavljao asfalt i betonske kocke. Sa svoje dvije ruke uzdržavao je obitelj. Navikao je teško raditi i teško mu je tražiti pomoć, koliko god su mu njegovi roditelji pokušavali objasniti da nam svima pomoć nekad treba.

– Pokrenuo sam razvod, bili smo na Centru za socijalnu skrb, sve je pokrenuto. Rekli su mi da djeca ne mogu živjeti u ovakvim uvjetima i da moram urediti kuću kako bi bila prikladna za djecu. Samo želim biti tata – objašnjava.

Iz Centra su nam samo kratko rekli da zbog zaštite djece ne mogu komentirati ništa. Kristijan je ljutit jer su ih iznevjerili i država i Grad.

– Drugima daju gradski stan i nije ih briga što u dvosobnom stanu živi 20 ljudi. Mene maltretiraju, a stvarno se trudim. Moja majka se morala boriti da dobijemo struju. Umjesto vodovoda imamo bunar koji presuši, a septičku jamu plaćamo 1000 kuna mjesečno. A ovo je Zagreb i ova cesta je javna. Nema razloga da samo na ovih 400 metara nema infrastrukture. Još smo sad saznali da zbog nekakve pogreške kuća nije upisana u katastar, pa još i geodeta trebamo plaćati da to sredimo. A novca nemam – govori.

Zapeo je u začaranom krugu. Ako ne radi, nema sredstva da se brine o djeci i uredi kuću. A ne može naći posao, pa čak i kad ga nađe, ne zna kako će raditi jer dvojica najmlađih sinova ne idu u vrtić.

– U gradskim vrtićima kažu da nema mjesta, za privatne nemam novca, a ne mogu ih ostaviti s roditeljima jer su oboje teško bolesni – objašnjava.

– I njima je ovo trauma – govori dok mu se uz nogu penje dječak u gumenim čizmama.

– Želim ovdje stvoriti dom za sve nas. Ne želim da se razdvojimo, djeca su mi sve – govori Kristijan.

Njegova majka Marica je sitna žena koju život nije mazio. Ali uporna je i radišna, trudi se.

– Oni su mi sve, za njih ću sve napraviti – govori nam te gleda u sina i unuke.

Marica je u svoje 64 godine radila kao čistačica na kolodvoru, za tiskarskim strojem, u rasadniku, radi sve što može i stigne. Sadi i povrće. A nema želudac.

– Dijagnosticirali su mi rak želuca i odstranili ga. Jednjak mi je spojen na slezenu. Četiri mjeseca poslije su mužu našli rak na plućima. Metastazirao je u zdjelicu, kosti, jetra i mozak. Prikovan je za krevet – objašnjava nam.

Trudi se održati kuću, ali za to im trebaju sredstva i pomoć. Ivan nema prava na mirovinu jer mu nedostaju tri godine staža, dobiva pomoć od 1300 kuna mjesečno od braniteljske udruge jer je tri i pol godine bio u ratu. Cijeli život je radio u pekarnici.

– Država mu ne priznaje to da ne može odraditi tih tri godine jer je teško bolestan – govori Kristijan.

Marica prima 600 kuna pomoći. Svih sedmero žive s tih 1900 kuna, a Kristijanov račun je blokiran jer kasni s otplaćivanjem rata za auto koji im je prijeko potreban.

– Kako da drugačije vodim tatu na kemoterapije i u bolnicu – pita se.

Kupaonicu su uspjeli urediti.

– Samo želim raditi i stvoriti sinovima ovdje dom – zaključuje Kristijan.

Ova sedmeročlana obitelj treba pomoć za uređenje i popravke na kući kako bi svi ostali zajedno.

Dok se Kristijanov račun ne osposobi, možete im pomoći uplatom na račun Kristijanove sestre – Danijela Vitez HR2724020063206964751 Erste banka.