Dva mjeseca nakon Oluje 1995. godine, utakmica u kojoj Hrvatska nije smjela izgubiti, prva u povijesti na Poljudu. Odigrali su „vatreni“ 1-1 s moćnom Italijom, a Split je gorio od domoljublja.
Punih 26 godina kasnije, četiri dana uoči 30. godišnjice pada Vukovara i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara isto mjesto, iste slike, iste emocije.
– Split otad nije ugostio veću utakmicu reprezentacije – složili su se svi čije sjećanje seže toliko daleko.
Još u subotu navečer na Rivi je uživalo, pjevalo i plesalo tisuće navijača. A nedjeljna je „fešta“ počela rano, oko 9 sati počeli su se puniti kafići, a do podneva Riva je bila prepuna kockica.
– Bježite ljudi, bježite iz grada! – počinjao je netko svako malo, a masa je prihvaćala.
Ali glavni motiv okršaja s Rusima bio je Vukovar. Skandiranje, veliki transparent, navijački korteo u kojem je, unatoč jakoj kiši, nekoliko tisuća navijača klizila prema Poljudu. Bez ijednog i najmanjeg incidenta, velikog hrvatskog srca, uz pjesmu, bubnjeve, šale i neizostavni optimizam:
– Tražim je na karti, nema je, Rusijeeee – pjevali su, a na pitanje o ishodu utakmice, nizale su se „prognoze“:
– Bit će 5-0! Dobit ćemo 3-0! Razbit ćemo ih, nemaju šanse…
Dva sata prije utakmice „vatreni“ su izašli na travnjak. I premda je većina navijača tek stizala na stadion, već se prolomila erupcija oduševljenja. A kad je uz pljusak zagrmjelo s Marjana pola sata prije početka, grom se na Poljudu nije čuo. Jer glasnije je grmjelo iz 30-ak tisuća grla.
Ivan Rakitić ujutro je, taman oko 11 sati kad su igrači imali rani ručak, došao u hotel pozdraviti bivše suigrače i ohrabriti ih, a onda je 20 minuta prije susreta osvanuo na semaforu. Lopta na bijelu točku, golman u pogrešnu stranu i Drago Ćosić s uzvikom „Rakitiiiiiiić“ izazvali su euforiju na tribinama kao kada je 2018. poslao kući najprije Dansku, potom i Rusiju. Neka, nek’ se i Rusi prisjete…
Raketa je dobio uokviren dres pa se preselio u ložu, kao i Milan Rapaić, sestre Zaninović, Mišo Kovač… Svi zdušno za Hrvatsku.
Kad je krenula hrvatska himna, gledatelji su na istoku složili crveno-bijele kvadratiće, pa kratka poruka igračima „Hoćemo pobjedu“ i „U boj, u boj“, te podsjetnik na „Vukovar, Vukovar“ i bitka je krenula.
Ne, Split ovakvu atmosferu nije doživio od 1995. Ma ni tad!