Tjestenine s okusima šumskih plodova hit su proizvodi obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva Sokić iz Cernika nedaleko od Nove Gradiške.
POGLEDAJTE VIDEO: Vera i Zdravko rade rezance s dodatkom vrganja, koprive pa čak i čokolade
Svi su poludjeli za njihovim proizvodima, koji su izravni spoj šumskog bilja i gljiva, plodova koje sakupljaju na Papuku, Psunju, u bogatim šumskim riznicama zdravlja.
Pri dolasku u dvorište obiteljske kuće osjetio se miris češnjaka. Domaćin Zdravko Sokić unaprijed nas upozorava da im je kuća puna medvjeđeg luka, netom ubranog, jer početak ožujka je njegova sezona. U kući njegova Vera, supruga i vlasnica OPG-a Sokić, pakira u male staklenke pesto od medvjeđeg luka. Sve svoje domaće proizvode rade sami.
– Kod nas se sve radi ručno i bez trunke konzervansa. Koristimo bilje te naše voće i povrće koje nije prskano zaštitnim sredstvima – kaže Zdravko i nastavlja pričati o tome kako je sve počelo.
– Bilo je to prije osam godina. Osnovali smo OPG, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Pet godina ništa nismo radili, jer što god bi smislili tražili smo iskustva drugih. No kad bi vidjeli da su oni propali, odustali bi. Godinu dana smo preživljavali, ma i danas preživljavamo, od ajvara, koji je supruga spravljala od crvene paprike i vrganja – prisjeća se Zdravko.
Vera i Zdravko Sokić iz Cernika nedaleko od Nove Gradiške na svojem obiteljskom gospodarstvu rade tjesteninu od šumskih plodova, bilja, ali i prerađevine od voća i povrća. Ispričali su nam kako je sve počelo.
– Jedne godine nabrali smo puno vrganja. Inače smo ih stavljali u ajvar koji pravimo. No svoje paprike ajvaruše više nismo imali pa sam predložio da kupimo papriku iz plastenika. No supruga Vera rekla je da od te paprike ajvar neće biti tako dobar kao od naše iz vrta jer je ta paprika puna vode – rekao je Zdravko.
Imaju sina koji u Njemačkoj radi kako kuhar, pa su mu se požalili da ne znaju što bi mogli napraviti s vrganjima kojih su puno nabrali.
– Sin nam je predložio da vrganje osušimo i da probamo načiniti tjesteninu, točnije široke rezance s vrganjima – ispričao nam je Zdravko.
Svidjela im se ta ideja.
– Primili smo se posla i napravili prve količine rezanaca. Nama se svidio njihov okus, pa smo pozivali i naše prijatelje da dođu i kušaju našu tjesteninu. Zamolili smo ih da budu iskreni da nam kažu ako nešto nije u redu. No stizale su same pohvale. Kad me danas pitaju kako smo počeli s tjesteninom, šalim se da je to zbog krize, jer nismo znali što ćemo s vrganjima. Onda je krenulo sve drugo. Počeli smo raditi tjesteninu s okusima raznih šumskih plodova, tako i tjesteninu s medvjeđim lukom, potom od povrća kojeg proizvodimo u svome vrtu. Danas imamo oko 12 vrsta tjestenine, pa i s čokoladom u čemu uživaju najmlađi, ali i stariji – kaže Zdravko.
Rezanci dobri i za vegane
Među pakiranjima tjestenine vidjeli smo i rezance s konopljinim brašnom. Vera i Zdravko kažu da svi koji dođu na njihov štand da kupe te rezance s konopljinim brašnom jer su znatiželjni. Kupci im kažu da je to zbog veselja u kući, šale se ovi vrijedni ljudi. Osim tjestenine s okusima vrganja, koprive, medvjeđeg luka, đumbira, paprike, čokolade i mnogih drugih, Vera i Zdravko Sokić rade i druge proizvode od voća i povrća, pekmeze, marmelade, sokove, sirupe i začinske soli. Kažu da jedini u Europi spravljaju ocat od divljeg šipka.
– Taj me ocat namučio, trebalo mi je dvije godine da savladam proizvodnju da bi danas i najbolji hrvatskih kuhari za njega imali samo riječi hvale. Sve što radimo radimo ručno. Kuhamo na drva, a tjesteninu radimo bez jaja i sušimo prirodnim putem. Spravljamo je od brašna durum pšenice, a budući da nema jaja pogodna je i za vegane – kažu Vera i Zdravko.
Izuzmemo li ono što su nam ispričali o problemima s kojima se susreću zbog birokracije, sve u svemu jedna lijepa i zanimljiva proizvodnja koja ima perspektivu. No požalili su nam se da se polako umaraju, jer nisu baš u godinama u kojima se lako penju po brdima i hodaju po šumama u potrazi za biljem. Nisu u snazi niti približno kao što su bili prije četrdesetak i više godina, kad su se počeli baviti planinarenjem.
Imaju dva sina, pa ako netko od njih bude želio, može nastaviti proizvodnju, a oni za sada proizvode onoliko koliko mogu i uglavnom sve prodaju. Njihovo tržite su Istra i Dalmacija, prodaju nešto i u Zagrebu, ali u Slavoniji najmanje, što je po njima i logično jer je to, nažalost, najsiromašniji dio Hrvatske.
– Ipak možemo reći da ljudi sve više i više kupuju ove naše zdrave proizvode. Pomalo im je dosta konzervirane hrane, proizvoda tretiranih pesticidima, jer po cijeni nismo puno skuplji od onog što kupuju u trgovačkim lancima. Tjestenina u pakiranju od 250 grama dovoljna je za dvije porcije i to košta 10 kuna koliko i jedna kava u kafiću. Po 10 kuna su i začini te pasta od medvjeđeg luka – kaže Zdravko.
Ovaj bračni par u samo nekoliko godina stekao je toliko iskustva da bi mogli raditi kao tehnolozi u velikim tvornicama zdrave hrane.
– Neka, volimo ovo što radimo. Volimo ljude s kojima se susrećemo na sajmovima. Nadamo se da će ponovno zaživjeti nakon što prođe korona. Za sada našim kupcima proizvode šaljemo dostavom ili poštom dok ne budemo mogli doći k njima – rekli su Vera i Zdravko iz OPG-a Sokić u Cerniku nedaleko od Nove Gradiške.