Jako zanimljivo izgleda tablica Prve HNL. Kad završi prvi dio sezone Rijeka će imati: tri utakmice manje od Hajduka, četiri utakmice manje od Dinama i pet utakmica manje od Osijeka.
Bijeli su bili u skupini Europske lige, mjesecima igrali dvije utakmice tjedno, a nakon zimske pauze čeka ih – još jači ritam: 16 utakmica u dva mjeseca (od 19. siječnja do 20. ožujka).
POGLEDAJTE VIDEO: Riječka jesen bila je – sjajna
Sve je dodatno zakuhala odgoda gostovanja koje su ove nedjelje trebali obaviti u Koprivnici, a koje je odgođeno zbog korona virusa u redovima Slavena Belupa (Rijeka je svoju korona-kalvariju prošla u studenome i početkom prosinca).
Rijeku na proljeće čeka ritam s kojim se neće susresti nijedan drugi prvoligaš. Utoliko luđi i ubrzaniji jer nas narednog ljeta čeka i Europsko prvenstvo premješteno s 2020. na 2021. godinu.
Sve skupa zvuči kao totalno iscrpljivanje igračkog kadra, ali Simon Rožman (37) je već isukao vrhunski rezon što se velikog broja utakmica u malo vremena tiče:
– Klupska politika okrenuta je mladima, sanjali smo plasman u skupine Europske lige i…? Sve imamo. I u Europi smo i imamo najmlađu momčad i Prve HNL i Europske lige. To smo htjeli! Uostalom, to su mladi dečki, puni energije. U našoj svlačionici umor uopće nije tema. Mi u Rijeci smo: zabranili umor – govorio je trener Rožman, a momčad mu je igrala: sve bolje i bolje.
Tko su glavni igrači?
Od igrača koji su gotovo cijelu polusezonu bili ‘out’ zbog ozljede, a vjerojatno bi najčešće startali u početnoj postavi ističu se veznjak Halilović (oporavljen, opet aktiviran i opet sjajan u bijelom dresu) i Arsenić, a Lepinjica i Yateke uglavnom su ulazili s klupe pa je Rijeka jesen izgurala sa ovih 14-15 nogometaša:
Nevistić – Velkovski (Capan), Galović (Escoval), Smolčić – Tomečak, Čerin (Pavičić), Lončar, Štefulj – Murić, Kulenović, Andrijašević (Menalo).
Pribrojite im četvoricu ranije spomenutih i to je: riječka jezgra, skupina od 18-19 igrača s kojima će Rožman u proljetne okršaje, a ne bude li opet nevjerojatnog peha s ozljedama i virusima mladi bi trener mogao imati i ‘slatke glavobolje’. Jer ne može mu odjednom igrati svih 5-6 pouzdanih stopera, 4-5 sjajnih veznjaka ili u istom trenutku na travnjaku biti svih 4-5 odličnih ofenzivaca koje ima u kadru.
Što kažu brojke?
Najviše minuta odigrala su dva bočna vezna, rekorder Danijel Štefulj (1.605) i Ivan Tomečak (1.384), fantastični golman Ivan Nevistić (1.470) te neuništivi veznjak Stjepan Lončar (1.532), a vrlo blizu su stoper Smolčić (1.308) te kapetan Franko Andrijašević (1.160).
Po broju odigranih utakmica to bi izgledalo ovako:
Najviše golova zabio je Menalo – 7 (s time da je zabio u svakoj od zadnje četiri utakmice). Slijedi Franko s 5, Murić i Kulenović s 3, Lončar i Galović s 2 te Tomečak, Pavičić, Velkovski i Yateke s po jednim postignutim golom.
Zaradili, učili, briljirali…
Ove su sezone Bijeli odigrali 11 utakmica u Prvoj HNL, šest u Europskoj ligi i dvije u hrvatskom Kupu. Uz jako puno odgoda zbog pandemije. Tih bi odgoda trebalo biti manje kada se 19. siječnja vrate službenim nastupima (zimske pripreme počinju 4. siječnja) pa krenu u ritam još zgusnutiji i luđi nego dok su bili u Europi.
Ali… Rijeka je skupila europsko iskustvo (‘usput’ zaradila cca 4,5 milijuna eura) i puno toga sama sebi dokazala. Rijeka sada ZNA da ima i momčad i trenera na razini klupskih ambicija.
Ne bude li odlazaka (dođe li za nekog igrača prava ponuda u HNL-u je to uvijek moguće jer: od prodaje se živi) bit će nogometne radosti na Kvarneru. Svi se nadaju: barem u finišu sezone sa – punom Rujevicom i navijačkom grmljavinom s tribina kao još jednim ‘igračem’ više. Jedinim za kojim je ove sezone ‘jadikovao’ Simon Rožman!