Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, je za prvi broj „Dnevnog avaza“ dao ekskluzivni intervju.

Mirovni proces uhvatio je zamah. Očekuju se novi napretci. Može li se očekivati da će teritorijalna podjela biti povoljnija u korist Federacije BiH? Da li su za to stvorene sve mogućnosti?

– U ovom trenutku, i u okviru ove mirovne inicijative, mi smo vezani parametrom 51:49. Povoljniji odnos bio bi moguć pod dva uvjeta: da ova inicijativa pretrpi neuspjeh, ali ne našom nego njihovom krivicom, i drugo: da nakon toga naša Armija zadrži inicijativu i nastavi oslobađati nove oblasti. Ovo drugo neće biti lahko jer ćemo, najvjerovatnije, kao i u posljednje tri godine, ratovati mi, pošto Hrvati, kako izgleda, neće nastaviti borbe. Ovo posljednje opet nije sigurno i zavisi od rješavanja pitanja istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Kao što vidite, mnogo je uvjeta i nepoznanica.

U mirovnom planu predviđeno je vraćanje ljudi u njihove domove ili pravična naknada. Ako se više stanovništva opredijeli za naknadu, ko će je isplaćivati i kako će to biti osigurano?

– Tzv. srpski entitet bit će dužan da isplati naknadu građaninu koji je tamo ostavio imovinu. Naravno, bit će potrebno da se prvo utvrdi obaveza, odnosno dug, a dugovi se, inače, teško naplaćuju, posebno od zla dužnika. Bit će i prebijanja obaveza. U svemu će posredovati neko međunarodno tijelo predviđeno Ženevskim dogovorom. To su principi, a detalji i procedure tek treba da se utvrde.

Imamo odluku nekih zemalja OIC da se ne poštuju embargo na oružje našoj zemlji. Rat još traje i ono nam je potrebno. Kada se može očekivati realizacija odluka iz Kuala Lumpura?

– Već šestog oktobra, dakle, kroz nekoliko dana, sastaju se u Istanbulu visoki funkcioneri Malezije, Irana, Pakistana i Turske i još nekih muslimanskih zemalja radi realizacije odluka iz Kuala Lumpura. Tamo ide i naša visoka delegacija. Stvari idu dosta dobro.

Stidljivo je zatražen prijem BiH u program „Partnerstvo za mir“, drugim riječima u NATO. Hoće li BiH jednog dana biti članica tog saveza?

– Iskreno rečeno, puno se ne guramo tamo. Mi smo zemlja između „Istoka i Zapada“. Mi smo uz to rijetka zemlja koja u svoje prijatelje istovremeno ubraja Ameriku i Iran i koja ima podršku arapskog i jevrejskog svijeta. Smatram to velikim dostignućem naše politike.

Jedan od naših uslova za primirje je ukidanje vojne vlasti u Banjaluci: vraćanje civilnih struktura. Zahtjev je prilično nedefinisan pogotovo što policijski sistem vođen od civilnih organa može biti represivniji. Šta mi želimo u Banjauci?

 – Najkraće rečeno, želimo promjenu. Čak i ako bi u prvi mah praktički sve ostalo isto, promjena bi otvorila proces na dužu stazu. Policija tamo ima jednako lošu, ako ne i goru, reputaciju od vojske, ali odlazak Karadžićeve paravojske omogućio bi civilima nešto veći uticaj. A čuli smo da među njima ima jedan broj razumnih ljudi. Kod totalitarnih režima, promjena, čak i samo personalna, uvijek je značila neko olakšanje i otvarala neki proces nabolje.

Jesu li u ovom trenutku, u stanju aktuelnih pregovora, dijelovi Podrinja, a prije svega područje Srebrenice i Žepe definitivno izgubljeni za naš narod?

– Rješenja na osnovu američke inicijative, dakle, ova o kojima se raspravlja, imaju lošu i dobru stranu: loša strana je što su neke teritorije izgubljene, a dobra što nijedna od njih nije definitivno izgubljena. Borba za njih se nastavlja drugim, nevojnim sredstvima i trajat će dugo. Nastojimo da u ovoj fazi procesa osiguramo pravne pretpostavke za to. Mislim da u ovom momentu ne možemo učiniti više, a da na kocku ne stavimo sve. Izuzetak je situacija o kojoj sam, mislim, govorio na početku ovog intervjua, odgovarajući na vaše prvo pitanje.

Ne bi li presijecanje koridora u Posavini ubrzalo završetak rata i konačno dotuklo agresora. Može li se uskoro očekivati takva akcija, zajednička sa hrvatskim snagama?

– Tu su procjene različite. Po jednima, to bi trebalo pokušati i time bi rat bio završen. Po drugim, vrlo odgovornima i, po mojoj ocjeni vrlo obavještenima, to bi dovelo do izravnog uključenja Srbije u rat. Srbija je i sada uključena, ali indirektno. Izravno uključivanje znači da bi ona javno uputila desetak divizija u pomoć Mladiću. Procjene su da Milošević ne bi imao izbora. Rat bi se produžio, ali ovaj put na mnogo višoj skali. Posljednja dva rata, Prvi i Drugi, pokazuju da je rat proces koji se ne da kontrolirati. Mislim da Hrvatska u ovom trenutku nije spremna da uzme učešća u presijecanju posavskog koridora, ali je spremna da promijeni držanje u slučaju neuspjeha pregovora o njenim istočnim teritorijama, mislim na okupirane dijelove Slavonije i Srijema. Situacija se u ovom slučaju bitno mijenja.

BiH kao država imat će Parlament, Predsjedništvo i Vladu. Kako će se doći do tih institucija?

– Putem izbora u oba entiteta – odvratni su mi ovi nazivi, ne znam ko ih izmisli. Dakle, pod kontrolom međunarodnih posmatrača, bili bi održani direktni izbori za Parlament i Predsjedništvo. Izbori će biti održani kada komisija KESS-a utvrdi da su ispunjeni politički i društveni uvjeti za održavanje slobodnih demokratskih izbora. Dok se na taj način ne uspostave nove institucije, postojeće republičke institucije, Parlament, Predsjedništvo i Vlada, nastavljaju vršiti svoje funkcije.

I kada dođe do slobodnih demokratskih izbora postoji mogućnost da jedan entitet izabere ljude koji, doduše, neće biti proglašeni za ratne zločince, ali koji su se svojim dosadašnjim djelovanjem teško ogriješili o interese i vlastitog, a pogotovu druga dva naroda u BiH. Ima li garancija da se ti ljudi neće naći na izbornim listama?

– Nažalost, mislim da nema. Izuzetak su prozvani ratni zločinci. Mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da se na listama prozvanih nađu svi ili većina onih za koje postoje dokazi da su direktno ili indirektno odgovorni za ratne zločine.

U njujorškim razgovorima pomenut je po prvi put i Ustav BiH. Da li biste mogli nešto šire reći o tom budućem dokumentu?

– Znam samo da će Republika Bosna i Hercegovina imati ustav i da će on biti u priličnoj mjeri izmijenjen. U kolikoj, to ne bih mogao reći. Kao što znate, mi nastojimo da za buduću državu osiguramo sve bitne funkcije, oni nastoje da ih što više reduciraju. Gdje će se u ovom natezanju klatno zaustaviti, to ne znam, ali znamo naše minimume. Razmišljamo o uključivanju u pregovore i nekih pravnika sa međunarodnom reputacijom – možda Badentera, iako problem nije u znanju, nego u odnosu snaga. Pitanje je ne znate šta znate, nego šta možete.

Poslije sloma samoproglašene „republike zapadne Bosne“ koja je vjerovatno bila republika sa najmanjim stažom u novijoj historiji, pružena je mogućnost za amnestiju „republikanaca“. Vođa te pobune Fikret Abdić je maltene na dohvat ruke pravde. Hoćemo li skoro tražiti njegovo izručenje iz Hrvatske?

– Mislim da je to već učinjeno jer je odluka na Parlamentu donesena.